Mrzi nas čitav svijet, a tome smo si sami krivi, dopustivši si (i nametnuvši) osjećaj krivnje. Nepravda, siromaštvo, ubojstva… mozgajući o svim nevoljama koje su nas snašle u proteklim stoljećima, Europljani su skrenuli u neopravdanu skrušenost, zamaskiravši na taj način – odustajanje. Pokajte se poruka je koju nam već pola stoljeća tupi zapadnjačka filozofija koja istodobno želi biti glas emancipacije i loša savjest svog vremena. Od egzistencijalizma do dekonstrukcionizma, čitava se suvremena misao iscrpljuje u pokušajima mehaničkog optuživanja Zapada čije licemjerstvo, nasilje i gnusnost neprestano naglašava. Ova dužnost kajanja Zapadu zabranjuje da sudi, da ustaje protiv drugih režima, drugih država, drugih religija. Naše jedino pravo je šutnja, suzdržanost, nemiješanje i neutralnost, samo povremena podrška onima koje smo nekoć podjarmljivali. Europu prožima posvemašnji stid od nje same i to upravo u trenutku kada svi kucaju na njezina vrata i žele stupiti na njezino tlo. Shvatiti taj paradoks, proniknuti u naše moralno srozavanje, pronaći teorijske alatke pomoću kojih bismo to mogli ispraviti, ambicija je ove knjige.
Pascal Bruckner u svojoj najnovijoj knjizi, Tiraniji kajanja, težak osjećaj krivnje, nalegao na leđa Zapadnoga svijeta, naziva zapadnim mazohizmom. Zapad je, smatra, jedina civilizacija sklona samokritičnosti, koja, kako to obično biva, nerijetko prelazi u mazohizam. Zapad je kriv za sve – za rat u svijetu, glad, siromaštvo, pa i prirodne katastrofe, te na taj način, tvrdi Bruckner, postaje žrtveno janje ostalih, afričkih, azijskih i južnoameričkih kultura.
